Riječi koje šapućemo, teme koje skrivamo pod tepih, osjećaje koje gušimo da bismo drugima izgledali „u redu“.
Vrijeme je da to razbijemo.

Ja ću ovdje pisati o svemu tome – o sramu, o željama, o seksu, o iscjeljenju, tijelu, pobačaju, seksualnom zlostavljanju, fizičkom i emocionalnom nasilju, drogama i alkoholizmu. Pisat ću o svemu s čime sam se susrela i o čemu imam iskustvo.

Upravo u tišini tih tema, u onome što najviše skrivamo, leži naša snaga.
Istina oslobađa – probaj.

Tabu nije štit, on je zid. A iza tog zida stoji sloboda, stoji život koji je sirov, ranjiv, strastven, stvaran. Vrijeme je da govorimo o seksu bez osude, bez srama i bez skrivanja.

Seks nije grijeh, kako su većinu nas učili. To je jezik bliskosti, užitka i ranjivosti.

Vrijeme je i da pričamo o muškoj ranjivosti – o suzama koje nisu smjele pasti, o tišini koja izjeda iznutra, o pritisku da budu jaki kad ponekad samo žele biti zagrljeni.
Ranjiv muškarac nije slab – on je slobodan.

Vrijeme je da mentalno zdravlje postane higijena. Nije sramota osjećati, lomiti se, tražiti pomoć. Sramota je šutjeti dok boli.

Razbijanjem tabua ne rušimo društvo, već gradimo autentičnost.
Svaka iskrena riječ, svaka emocija koju priznamo, svaki trenutak ranjivosti pomiče granice i oslobađa.
Isto tako, razbijanjem tabua gradimo svijet u kojem se tijelo ne sudi, u kojem se duša čuje, u kojem istina liječi.

Kad progovorimo o onome o čemu su nas učili da šutimo, tad prestajemo nositi tuđe terete.
Tad postajemo svoji – ja sam na dobrom putu i osjećaj je odličan.