Kako opisati iskustvo koje nadilazi riječi?

Ovo je moj pokušaj. Priča o ayahuasci, o meni prije i poslije, i o učenjima koja i danas oblikuju moj život.

Nisam previše razmišljala hoću li pisati o ayahuasci niti hoću li nekoga odbiti s tom tematikom, bez obzira na tople savjete da to baš i ne bi bilo pametno.
Dijelim svoje iskustvo jer vjerujem da će biti od pomoći nekome tko ima sumnje želi li ići tim putem ili ne.

Zašto Aya

Došla sam do trenutka u životu kada sam osjećala da mi nedostaje nešto.
Imala sam pitanja na koja nisam nailazila odgovore i osjećaj da postoji dublji smisao — dublji sloj mene koji još nisam dotaknula.

U isto vrijeme bila sam destruktivna prema sebi – pretjerivala sam s alkoholom, drogom i izlascima koji nisu donijeli ništa dobro u tom periodu života.

Prvi susret sa šamanom bio je par godina prije prve ceremonije ayahuasce.
Slučajno – iako ništa nije slučajno – našla sam se na ceremoniji Temezcala u Meksiku.
Sjećam se da se tu već nešto prelomilo i otvorilo.

Tražila sam svoju istinu. Znala sam u sebi da, ako ne napravim preokret, život neće otići u dobrom smjeru.
Ayahuasca je došla u trenutku kad je bila najpotrebnija. Hvala joj, a i osobi koja me pogurnula u tom smjeru.

Nikolina prije

Prije ceremonije bila sam svoja koliko sam mogla biti. Izvana gledano, bila sam funkcionalna, snažna, usmjerena.
Ali iznutra sam nosila puno nesigurnosti, sumnje i tereta.

Često sam bila stroga prema sebi, destruktivna i pokušavala sam kontrolirati stvari koje se zapravo ne mogu kontrolirati.
Taj unutarnji nemir bio je moj tihi suputnik, jedan od boljih frendova. Nisam ga uvijek primjećivala, ali on je bio tu.

Tijekom iskustva

Ceremonija je bila putovanje kroz različite slojeve mene same.
Prošla sam kroz bol, strah, kaos, sram – ali i kroz trenutke mira i duboke povezanosti s prirodom, s drugima, sa samom sobom.

Bilo je trenutaka kada sam mislila da se ponovno rađam i da nestajem.
Teško je to pretočiti u riječi.
Svaka ceremonija mi je puno toga dala, ali i oduzela ono što mi više nije služilo.

Možda je najbolji opis: suočila sam se sama sa sobom bez maski.
Ne postoji strah od ničega i nikoga, osim od same sebe.

Nikolina poslije

Najveća vrijednost za mene nisu bile vizije ili trenuci ceremonije, nego ono što je ostalo nakon – ono što sam integrirala nakon svake ceremonije.

Shvatila sam da mogu biti nježnija prema sebi. Da ne moram nositi terete kroz život.
Da život ne mora biti borba.
Shvatila sam da je poželjno voljeti sebe više, reći „ne“ kad mi se nešto ne da ili ne želim iz bilo kojeg razloga.

Da sam dovoljna. Da vrijedim.
Da uvjetovani odnosi nisu ljubav.

Naučila sam više vjerovati sebi i procesu života.
Naučila sam disati dublje i živjeti mirnije.
Pronašla sam svoj mir i napokon uživam u društvu same sebe.

Integracija – pravi rad

Ono što rijetko tko kaže jest da ceremonija nije kraj, nego početak.
Prave lekcije dolaze nakon prve (i svake sljedeće) ceremonije – u svakodnevnim situacijama, odnosima i odlukama.

Integracija je za mene značila promijeniti prvo male stvari, pa onda i velike:
kako razgovaram sama sa sobom, kako reagiram na stres, koliko si dopuštam odmora i radosti.

Nije lako. Nije laka ceremonija, ni ono što dolazi nakon nje.
Ali bez obzira na sve – opet bih je ponovila.

Danas se osjećam kao druga Nikolina – s istim postavkama, ali onima na koje sam zaboravila dobar dio svog života.

Za kraj

Ayahuasca nije za svakoga. I moje iskustvo neće biti tvoje.

Ali za mene, to je bio susret koji mi je promijenio pogled na život –
Nikolina prije i Nikolina sada nisu iste osobe, ne zrače jednako.

Ako razmišljaš o tom putu, moj jedini savjet je: slušaj sebe.
Ona pozove. A ako osjetiš poziv, idi polako, s pripremom i u pravom okruženju.
Ako ga ne osjećaš, i to je jednako vrijedan put.

Ako ti je ova tema zanimljiva, ako ti je možda otvorila pitanja – slobodno mi se javi.
Rado ću podijeliti i više od ovoga.